KOMENTAR TREĆE VJEŽBE
FOLLOW UP
1. U ovoj vježbi bitna je bila forma follow upa. Dakle, novo - staro - novo.
Vijest počinje novom informacijom, ubacuje se pasus one stare, ali samo s najbitnijim detaljima koji pomažu u praćenju priče, a dalje nastavlja s novim informacijama koliko ih ima, odnosno koliko procjenjujete da ih treba.
Ona mora pomoći ljudima koji se naknadno uključuju u priču, s danom zakašnjenja.
2. Bitno je i vrijeme. Mislim da smo se još prvi puta na vježbama dogovorili da pišemo za novine koje izlaze sutra. Dakle, imali ste ono što se dogodilo u utorak i ono što se dogodilo u srijedu, a tekst je izašao u četvrtak.
Nitko to nije dobro napravio, a to je bilo izuzetno bitno.
Ove naše vježbe pisanja za novine ne objavljuju ono što se dogodilo DANAS. TKO NAPIŠE DANAS DOBIT ĆE JEDINICU.
Vremenski redoslijed jako je važan u follow upu da se može kronološki pratiti što se događalo. Dakle, čovjek je pao u utorak, oporavlja se u srijedu, čitamo tekst u četvrtak.
Apeliram da malo više pazite na element KAD.
3. Lead. Što je zapravo bila vijest? Što će nam prodati tekst? Što je najuzbudljivije? Što je najatraktivnije? Što je najvažnije?
To nije činjenica da se Mirko Perković oporavlja na Rebru. Nije ni da ga je posjetila majka. Najvažnije je ono što je majka rekla. Da mu je ovo peti puta da je preživio pad kroz prozor. A mogli ste čak i krenuti s Nebeskim letačem kao njezinim citatom, pa objasniti da ona govori o sinu koji je već peti puta preživio pad.
Nije vijest da "ovo nije prvi puta da je Mirko Perković preživio pad kroz prozor", već da je ovo peti puta da je preživio pad.
4. Takvu informaciju točno je navelo nekoliko studenata u svojim leadovima. I to je bilo dobro. Ali to je informacija koju je novinarima rekla majka Milica i to mora biti tako navedeno u leadu. Nisu novinari otkrili da je Mirko peti puta pao, već moraju navesti da im je to rekla njegova majka. Navođenje izvora vrlo je bitno.
Time štitite i sebe od iznošenja pogrešne informacije. Neka maka odgovara za točnost te informacije, a ne vi. Vi je samo prenesite.
5. Dalje, Mirko Perković u follow upu više nije anonimac. Nije "stanovnik Dugava" ili M.P. ili tako nekako, jer ne samo da je sretno prošao pa nema potrebe štititi njegov identitet (ako on to izričito ne zatraži), nego se već pisalo o njemu pa je on već poznat medijima.
Inače, da se odmah tu razumijemo: identitet se obično štiti kod žrtava nasilja, zlostavljanja, djece i maloljetnika, običnih ljudi, oboljelih od zaraznih bolesti i tome slično. O tome treba inače voditi računa, ali kad ime jednom izađe u medije, onda se drugi puta može njime baratati.
U mojim vježbama izričito to ne tražim pa se može slobodno spominjati imena. Možda uvedem jednu vježbu u kojoj će se štititi identitet. To nije bio kriterij u ocjenjivanju, samo napominjem.
6. Citiranje.
To je bio važan dio ove vježbe.
Prvo, stil citiranja. Postoje navodnici i crtica. Ali ne možete kombinirati oboje, osim u djelomičnim i neizravnim citatima.
Odaberite jedno ili drugo. Redakcije imaju svoj stil citiranja kojeg se drže, pa možete i kod mene odabrati jedno ili drugo. Ja preferiram navodnike jer je kod njih jasnije gdje citat počinje i gdje završava. Kod crtice jasno je gdje počinje, ali ne baš i gdje završava, a još manje gdje se nastavlja.
Ako se nastavlja usred teksta, onda treba opet staviti crticu, što tekst čini nejasnim. Ali kažem, možete koristiti ono što vam se čini lakše, samo u tom slučaju budite dosljedni.
Osim toga, čitajte ljudi novine! Neka vam novine budu šalabahteri kako izgleda citat, gdje ide točka, zarez, navodnici, crtica. Tako ćete izbjeći greške. Jako se vidi da malo ili ništa ne čitate.
7. Citiranje 2.
Odabir citata jako je bitan. U onoj prezentaciji vam otprilike stoji što se citira. U pravilu, u upravni govor odnosno direktni citat stavlja se ono što je najzvučnije, najvažnije, najemotivnije, upečatljivije ili ono što mora biti jasno da je to izrekla osoba, a ne da ste vi preformulirali.
Informacije ne idu u citat, njih se može prepričati i atribuirati.
Kao i kod susjede Ružice (da je vješala veš i vidjela Mirka kako pada).
Citira se emocija: "Nikada se nisam tako uplašila u životu", reče Ružica. "Čak mi je i ručak zagorio".
"Zvali smo ga Nebeski letač. Znala sam da će se to dogoditi. Bojim se da mu ovo nije zadnji takav pad...". Nešto od toga i na tom tragu. Nešto originalno, zvučno, upečatljivo. Prepričajte informacije i onda sve to poentirajte citatom.
Kratki upečatljivi citat podiže tekst. Stavljanje čitave naročito dugačke izjave u citat, ubija tekst, stvara monotoniju i sakriva onu najsočniju izjavu.
Znam da novinari idu prečicom pa citiraju sve, i ono što treba i ono što ne treba, ali umjetnost je u tome da se prepozna izjava koja ide u navodnike. Ili da vam bude jasnije, ona koju biste stavili u TON tv priloga.
Bilo je vježbi bez ijednog direktnog citata i to nije bilo dobro.
I da ne zaboravim: kod mene, a to nije novinarsko pravilo, smijete počinjati tekst citatom odnosno stavljati citate u lead. Ali samo ako su jako važni, jako zvučni i efektni, dakle kratki. I odmah mora biti jasno tko je autor te izjave.
"Moja dionica je završena", izjavio je Ivo Sanader podnoseći ostavku na jučerašnjoj izvanrednoj press konferenciji u Banskim dvorima.
Zaključno:
- vodite računa o formi follow upa da se mogu neki i naknadno uključiti u priču;
- pazite da leadovi budu atraktivniji i zanimljivi (a ne da se oporavlja na Rebru, koga briga?);
- pazite da odabirom citata tekst činite uzbudljivijim;
- pazite da najvažnije informacije ne budu na kraju.
JER: UREDNIK MOŽE ODREZATI ZADNJI PASUS TEKSTA, NEMOJTE DA ODREŽE NEŠTO VAŽNO!!
Pristupačnost 
