PristupačnostDobio sam sljedeći upit o načinu pisanja eseja bez citiranja i parafraza, pa objavljujem odgovor.
Upit glasi:
"Možete li pobliže objasniti pisanje slobodnim stilom, bez citiranja i navođenja referenci? Napisali ste da to ne možemo koristiti, ali i da ne smijemo plagirati. Zar nije citiranje i navođenje referenci jedina zaštita protiv plagiranja? To vjerojatno znači da ne možemo ni parafrazirati ni sažimati. Pošto su nam jedini izvori knjige i prezentacije i pošto nemamo prethodnog znanja o temi, ne znam kako to napisati svojim riječima, iz glave. Mnogi su pitali za ovo i nije im jasno pa bi bilo odlično kad biste objasnili više."
Odgovor:
Razumijem da na početnim godinama studija imate problema sa samostalnim pisanjem eseja. Postupak je vrlo jednostavan: u pripremi pisanja eseja pročitate sve što je važno, prije svega zadani tekst ispitne literature. Onda zatvorite sve knjige i prezentacije i pokušate iz glave sastaviti esej. Prije toga si možete napraviti skicu teksta u obliku natuknica koje u eseju trebate razraditi. Ako negdje zapnete, ponovno pročitate dijelove literature, zatvorite knjigu, i slobodno formulirate tekst.
Pretpostavljam da ste, možda već iz srednje škole, navikli pisati seminarske radove i sastavke u kojima "parafrazirate" neki originalni tekst, a zapravo se to svodi na prepisivanje uz ispuštanje poneke riječi. Dakle upravo se to ne treba i ne smije raditi. Morate biti u stanju odgovoriti na neko pitanje svojim riječima nakon pročitane literature. Ne želim da se eseji svode na kolaž isječaka originalnog teksta ispitne literature. Naravno da slobodno formuliranje eseja treba vježbati, pa evo sad imate priliku za vježbu. Sastavak od 800 do 1200 riječi je sastavak duljine 3 do 5 stranica (u Wordu, TNR font, veličina 12, prored 1,5), to ne bi trebalo biti preteško za samostalno napisani sastavak kao odgovor na zadano pitanje. Konačno, na isti način trebate napisati komentar filma, ni tamo nemate što "parafrazirati" ni citirati.
Prod. dr. sc. Nenad Zakošek
