Nakon početnog utemeljenja znanstvenog polja komunikacijskih studija u američkoj sociologiji početkom 20. stoljeća, posljednjih godina prepoznaje se revival socioloških pristupa u analizi medijskih institucija, industrija, novinarske profesije, medijskih publika, te u pitanjima klase, rase ili roda (Waisbord, 2014). Među važnim pristupima sociologije medija prepoznaje se i (pretežno europska) teorija medijatizacije kao teorijski i empirijski okvir za razumijevanje društvenog i kulturnog djelovanja medija u doba visoke moderne. Kolegij će analizirati promjene koje današnja matrica digitalnih i tradicionalnih medija unosi u suvremenu kulturu i društvo (Couldry, 2012). U kolegiju ćemo analizirati strukturne promjene u društvu i komunikaciji koje su povezane s neprimjetno uspostavljanom novom ulogom i mjestom medija i njihovim suvremenim transformacijama koje su vidljive na različitim društvenim razinama i u različitim društvenim poljima i praksama, uključujući i medije kao instituciju, publike medija, te novinarsku profesiju, i kroz povezane pojmove medijatizacije, ekologije medija, medijske logike, medijskog polja, u radovima ključnih teoretičara (Benson, Bourdieu , Couldry, Curran, Esser, Hepp, Hjarvard, Lundby, Schultz, Stromback, Schudson, Waisbord). Također ćemo upoznati nove teorijske pristupe koji primjenjuju sociološku teoriju strukturacije (Giddens) i teoriju polja i habitusa (Bourdieu) u premošćivanju jaza između strukture i agensa u analizi nastanka i promjena u medijskom društvu, uz primjere iz komparativnih istraživanja odnosa medijskih sustava i medijskih praksi publika, te medijskih sustava i novinarskih praksi. Istražit će se primjeri medijatizacije u politici, popularnoj kulturi, sportu, religiji i obrazovanju.